Škola za grope (morske uzlove)

naslov1Grop – “uzao koji se lako oduzda” (R. Vidović POMORSKI RJEČNIK)

Nekada su gropovi bili bitan dio vještine ljudi vezanih za more, ali dolaskom modernih brodova na mehanički pogon potreba se svela na nekoliko najvažnijih i najjednostavnijih. Međutim i oni se sve više zamjenjuju specijalnim kukama, raznim metalnim spojkama ili tvorničkim petljama. Ipak poznavanje gropova, i biti pojedinog, omogućava kvalitetnu improvizaciju nedostatne, izgubljene ili oštećene opreme.

Dosta gropova ima istu svrhu, ali su različiti po načinu vezivanja i karakteristikama za određenu potrebu, pa se stoga koriste individualno prema sklonostima onoga tko ih vezuje. Koliko god je potrebno znati vezati neki grop, toliko je potrebno znati ga i odvezati. Znati vezati neki grop znači to moći uraditi i u potpunom mraku.

U literaturi se redovito izbjegava opisivanje same izrade pojedinog gropa, daju se samo slike već izrađenih gropova, njihov naziv i upotreba. Valjda je to razlog što je rječnik potrebnih pojmova tako oskudan, pa bi, radi lakšeg razumijevanja uputa, bilo potrebno navesti slijedeće :

živi kraj (konopa ili gropa) – aktivni kraj, onaj kojim se vezuje;
mrtvi kraj – pasivni kraj, kraj s ostatkom konopa;
poluvoj – presavijeni ili prebačeni konop čiji se krajevi ne križaju;
štip – uglavljeni poluvoj umjesto kraja konopa;
petlja – otvor omeđen konopom čiji su krajevi vezani gropom ili se samo križaju.

Sadržaj:
Dio 1a. Pašnjak 1
Dio 1b. Pašnjak 2
Dio 1c. Pašnjak 3
Dio 2. Ženski grop
Dio 3. Muški grop
Dio 4. Zastavni grop
Dio 5. Poluvoj, voj i dvovoj
Dio 6. Vrzni grop, tegljeni grop
Dio 7. Ribarski grop
Dio 8. Poluuzao
Dio 9. Nametak i užarski grop

IZVORNIK:  morsko-prase.hr

Bookmark the permalink.

Comments are closed.