Miro Škurla – “Najbitnije je da si gladan uspjeha”

miro_skurla1U ovih preko deset godina na luksuznim jahtama, pomorac Miro Škurla obišao je mnoge destinacije na kojima mu definitivno zavidimo, upoznao brojne političare i celebrityije, te ovladao diskrecijom u punom smislu riječi. Na prvu zvuči idealno: dobra plaća i zabava, malo doma, malo po svijetu, ljudi od kojih možeš puno naučiti i mjesta koja te bacaju na koljena. A posao? Eee da, i ovdje se isto puno radi, a kako to sve skupa izgleda i ako vas vuče ovaj put svakako pročitajte što savjetuje i kroz što je prošao Miro do svog cilja.

Trenutno ste 1st engineer na 92 metra dugoj jahti u privatnom vlasništvu jedne svjetski poznate osobe kojoj ne smijemo objaviti ime. U najmanju ruku zvuči zanimljivo. Kako je počeo Vaš pomorski put?
Kad sam bio mlad i lijep (ovo je subjektivno), davno nekad, završio srednju pomorsku, odradio asistenturu na starom Jadranu od Atlanske plovidbe, položio klasu i u ratno vrijeme se ukrco ko poručnik na Transocean iz Monaka. Bilo je to zafrkano vrijeme gdje sam u 5 godina po pola godine provodio na brodu, a pola na ćukama okolo Dubrovnika, kuća u Župi Dubrovačkoj porušena, trebalo je para za ponovo napravit, a srce je uvijek vuklo doma prijateljima i familiji koji su patili pod granatama. I to je bilo pa prošlo, ne ponovilo se. Transocean je firma (i danas radi, imaju brodove za rasute terete) gdje sam naučio poso u pravom smislu riječi, radeći uglavnom s našim oficirima i s nešto Engleza. Uvijek će mi ostati u lijepom sjećanju Dado, Dubravko, pokojni Zlatko, Renato, Jakša, Maro, Stijepo, Alen, Valdi…. drugi nek’ se ne ljute ako sam ih zaboravio nabrojati. Bilo je tu lijepih, ali i ružnih trenutaka, ploveći uglavnom na Pacifiku i mnogo, mnogo, mnogo rada. Nakon 7 godina odlučio sam poći ća sa Transoceana, malo sam se zasitio, a kako u to vrijeme nije bilo lako doći na kruzere provao sam raditi doma par godina ( uglavnom neuspješno…hahaha). Nakon toga malo sam radio na ribarici i konačno krenuo na kruzer, Nauticu R5. Tu sam otkrio da brod i nije tako loše mjesto za radit, da postoje barovi na brodu, da rade i cure na brodu, da ima zabave, života.. tu sam se našo i mislio sam da ću tu ostati dugo… dok sasvim slučajno nisam u nekim francuskim novinama otkrio oglas nekakve agencije iz Antibesa da zapošljavaju strojare za jahte, nije mi bilo teško otići do njih, i do još par agencija, i evo me danas deset godina poslije još na jahtama.

Sa koliko ljudi radite i kako otprilike izgleda Vaš radni ritam?
Na jahti gdje sada radim ima 33 zaposlenih, od toga 6 u makini, ima nas tri strojara, električar, IT i mehaničar. Brodu je već 14 godina i zahtjeva dosta održavanja. Radi se u dnevnici od 8 do 5 sati s tim da te svaki treći dan zapada dežurstvo. Radio sam na jahtama svih veličina od 35m do 100m, bio i drugi i kapo, a na manjim jahtama si sve: i električar i elektroničar, brineš se za internet, televiziju, i motore i generatore i daš im ruke na palubi kad još malo treba očistiti i oprati, a charter gosti stižu za uru vremena. Bude dana kada se radi non stop, s par ura slobodno za odspavati, jedan gost se žali da mu je hladno u kabini, drugi da odvod od tuša ne radi dobro, stjuardesa zove rikno dischwasher, meni se generator počeo pregrijavat, a zovu s palube za pomoć oko tendera i jetskija, treba, treba, treba… a ti vazda moraš bit nasmijan, čist i veseo.

Kakav Vam je ugovor s obzirom na to da je poznato da su na jahtama oni poprilično dugi? Ako je 2-3 ili 3-3, koliko dugo treba biti u tom poslu da bi se moglo doći do takvog ugovora?
Danas sam na jahti od stotinjak metara, radim u rotaciji 90 dana na brodu, 45 doma, tu sam već godinu ipo, dosta zadovoljan s platom, malo manje s radnim vremenom. Mislim ako se tu ne bude što mijenjalo, u smislu jednako na brodu i doma, da ću potražiti malo bolju soluciju (draga već zove kad ću doma,a ja tek stigo). Za one koji žele prvi put na jahtu vrlo teško, gotovo nemoguće uletit u rotaciju, treba malo odradit godišnjih ugovora, što ne mora nužno biti loše. Danas se već da dogovorit s kapetanom (na jahtama koje zimuju u Francuskoj i Italiji) da provedeš 10-12 dana mjesečno doma sve do sezone, u sezoni se mora biti na brodu. Sve se više jahti gradi i sve su duže tako da je tendencija da se visoko kvalificiranoj posadi daju ugovori u rotaciji. Tako da uglavnom treba imat sreće.

Što Vam je najbolji dio posla, a što najteži?
Ima lijepih dana kad si danima na plaži neđe po Karibima, s ladnom pivicom ili rumpuncem pod palmom gledaš more, a doma pada kiša i mrzlo (o ženskima neću puno svakakvih špijuna ođe ima..). Teških trenutaka je mnogo, samo na njih brzo zaboraviš, mislim da je najteže zadnji dan doma kad znaš da sutra moraš nazad.

Po Vašem iskustvu koje su celebrityima omiljene destinacije?
Glavne ljetne destinacije su Ibiza, Saint Tropez, Cannes, Monaco, Portofino, Porto Cervo, Capri, Venecija, malo Grčkih otoka, zimi to su Karibi, posebno St Barth, dosta se putuje i po SAD-u.

Kakav je interes bogataša za Hrvatsku?
Vole naše more jer je čisto, nedirnuto, neizgrađeno, jedinu manu nalaze u nedovoljnoj količini luksuznih objekata, butiga, restorana, golf igrališta….gdje mogu potrošit svoj novac, u nas najbolje prolaze -Dubrovnik, Mljet, Hvar, Krka, Trogir..

U svojoj karijeri rada na takvim brodovima i jahtama sigurno ste upoznali i vidjeli puno poznatih faca. Naravno da nas zanima koga ste sve sreli 🙂
Jedna od najvećih zabava na Cannes film festivalu održava se u nas na jahti. Dizajneri interijera danima opremaju brod raznoraznim rekvizitima i opremom, cvijećem, ukrasima. Vlasnik broda ima svoj bend gdje svira gitaru, a u zadnjih par godina pjevači su mu bili Bono Vox, Cyndi Lauper.. a redovni gosti Donald Trump, Steven Spilberg, Jeremy Irons, Demi Moore, Mel Gibson, Mila Jovovich, Paris Hilton i još raznorazne zvijezde i zvjezdice. Dan Aykroyd je ove godine održao prezentaciju svoje Crystal head votke. Tijekom godina susretao sam se političarima počevši od Al Gorea, Bernarda Tapiea, Bill Clintona.. iz formule jedan Jean Todt, Ron Dennis, Jenson Button i još dosta drugih..

Tko ima novac ima i moć. Ja bih dodala da taj ima i malo neispunjenih želja i veliku maštu. Koji su najekstremniji prohtjevi koje ste čuli u Vašoj karijeri? Da li je bilo situacija da se nešto jednostavno ne može ispuniti?
A koliko para toliko muzike, u biti ne postoji nešto što se ne može ispuniti, sve je stvar koliko vremena na raspolaganju imaš.

Što bi značila diskrecija u Vašem poslu? Do kojih granica ona ide?
Radio sam dugo kod jednog američkog senatora, čovjek je sa svojom ženom živio deset mjeseci godišnje na jahti, obilazio svijet. Sve nas je znao po imenu, dva puta mjesečno bi zajedno večerali, živili smo kao jedna velika familija. Na njegovim zabavama smo upoznali dosta američkih političara, generala, bivših predsjednika. Dosta tih bogataša su jednostavni ljudi, pametni, ljudi koji su se borili da bi stekli ono što imaju tako da cijene radišnost, odanost, iskrenost. Dobro, ima ih i druge fele, gdje vlada alkohol, droga i ostali poroci svih vrsta. Zato je najbitnije naći neku sredinu gdje im možeš ugoditi i obavljati svoj posao na najprofesionalniji mogući način, i najvažnije, držati jezik za zubima s onim što si vidio ili čuo. Onda te cijene i poštuju , a tada je lako doći i do dobrog posla i dobre zarade.

Puno mladih pomoraca pokazuje interes baš za ovu vrstu pomorstva. Što biste njima poručili?
Najbitnije od svega, ne samo na jahtama, nego i u svakodnevnom životu je da si gladan uspjeha, da ne postoji prepreka koja će te zaustaviti na postavljenom cilju, tako da ako žele na jahte preporučujem da odu do Antibesa u Francuskoj, obiđu sve crew agencije i nek budu uporni sa slanjem mailova. Poso će doći, a onda mnogo, mnogo, mnogo rada, malo zafrkancije… doći će lova i evo ga… la bella vita…

Obzirom da vlasnici jako malo borave na jahti praksa je da dio godine plovite, a duži dio ste u lukama. Kako tada kratite vrijeme? Vjerujem da je teško kombinirati onu finu dozu neprimjetnosti, profesionalnog rada, toliko bitne diskrecije, i na koncu suživota s ljudima drugačijeg stanja uma i životnog stila. Koje su Vaše razbibrige u toj priči?
Neke jahte zimuju u Mediteranu i zimi imaju lagano održavanje, priprema za sezonu i dosta slobodnog vremena, dok ove druge rade duplu sezonu, ljeti Mediteran, zima uglavnom Karibi i Sjeverna Amerika. Mi radimo cijelu godinu, radimo dosta milja, posjećujemo dosta zemalja. Od početka godine poslije Kariba i Miamija, posjetili smo Brazil, Safari u Tanzaniji-Zanzibaru, Madagaskar, Južnu Afriku, Cape Verde, Gibraltar, Francuska -Toulon,Cannes film festival, nakon toga smo obišli Veneciju, Atenu, Istanbul, Crno more, Rusiju, Ukrajinu, Rumunjsku, Bugarsku malo po Francuskoj i sad opet put Kariba. Za par mjeseci se vraćamo u Crno more u Sochi, za vrijeme zimskih olimpijskih igara. Na jahti ima dosta posla, ali ima i zabave. Kad nema gostiju, izađe se na piće, na plaže, nogometne utakmice, NBA, koncerte. Bude se dosta vremena po raznim portima,tako da se ima vremena vidjeti i upoznati kulturne i povijesne znamenitosti raznih gradova, noćni život,a najljepše nakon svega svome domu doći.

Što mislite o Pomorac.net-u i da li ga stignete pratiti?
Pomorac.net pratim već dosta dugo, sve pohvale Adrijanu i njegovoj ekipi, više su napravili za hrvatskog pomorca od svih ministara i pomorskih sindikata od osnutka Hrvatske. POMORAC.NET RULES!!!!!!

MARINA PETKOVIĆ

www.pomorac.net

Prenijeto sa: www.zupcica.hr

Bookmark the permalink.

Comments are closed.